Sa svojim mužem sam bila 5 godina u vezi, i danas nam je godišnjica braka.
Moj muž je najbolji na svijetu, bio je uz mene u svakom trenutku kada mi je trebala pomoć. Pomogao mi da završim fakultet, on me je finansirao tokom mog školovanja jer roditelji nisu bili u mogućnosti.
Naša prva godina braka je bila kao iz bajki, ja sam završila fakultet, a on je inžinjer elektrotehnike. Imao je posao koji bi svako poželio. Bio je najbolji radnik i dobio je mjesec dana plaćenog odmora, proputovali smo sve što se moglo za godinu dana proputovati.
Danas sam saznala strašnu vijest, moj muž ima rak prostate. Ja ne znam šta više da radim, tu sam za njega ali duboko u meni mi nešto govorili kako bi trebala da ga napustim jer sam oduvijek željela da imam djecu.
On je otišao u bolnicu na operaciju, a ja sam mu ostavila poruku preko moje mame da ga ostavljam i krenula sam za Njemačku.
Danas nakon 2 godine, još uvijek ne mogu da ga prebolim i jako se loše osjećam kad god mu neko ime spomene.
Izvor: receptizasavrsenajela.blogspot.ba
0 komentari:
Objavi komentar