Bili smo jako siromašna obitelj. Jednog dana su me prijatelji pozvali da izađemo na piće. Pitao sam majku za novac, a ona me je samo pogledala, pogledom za koji sam znao što znači. Samo sam se okrenuo i iznervirano otišao u sobu proklinjući svoje siromaštvo. Nakon pet minuta vidio sam je kako ulazi u sobu sa osmjehom na licu i novčanicom u ruci. Odbrusio sam:”Ne treba sada”! Istog trenutka sam shvatio što sam učinio. Na njenom licu više nije bilo osmijeha, samo tužan pogled. Znao sam da sam je mnogo povrijedio. Pokušao sam da se “izvadim”, ali nije vrijedilo. Poslije toga sam se tješio kako će ona to sve zaboraviti, kako ću zaraditi mnogo novca i iskupiti se te više neće biti tužna. Da, nakon mnogo vremena, imam mnogo novca, ali više nemam majku. Svaki put kada se sjetim ovoga događaja i majčinog lica u tome trenutku, koji mi para srce, dođe mi da vrištim na sav glas!
0 komentari:
Objavi komentar