Moj tata je završio fakultet, sve stekao svojim radom i živjeli smo uvijek kako spada nekoj srednjoj klasi.
Međutim bratu to nije dosta. On se druži s imućnicima i prigovara tati što nije više stekao.
Imao je prilika i mogao je i on lakšim putem, ali nikad nije pogazio svoja uvjerenja za razliku od
očeva bratovih prijatelja koji su svi redom lopovi.
Mnogo me boli kad ga čujem da to govori.
Rekla sam mu da se za mene sav novac svijeta ne može mjerit saznanjem da sam dijete poštenog čovjeka,
zbog kojeg nikad nisam morala spustit glavu kad prolazim ulicom, za kojeg uvijek čujem samo lijepe
riječi i koji mi je u životu moralna vertikala.
Žao mi je što brat to tako ne vidi, što je tako površan, ne shvaća što su stvarne životne vrijednosti.
0 komentari:
Objavi komentar